• Nazovite nas: +385 44 772 072

Ponašanje djeteta u stomatološkoj ordinaciji i o čemu ono ovisi

AutorOrdinacija Matančević

Ponašanje djeteta u stomatološkoj ordinaciji i o čemu ono ovisi

Mnogi odrasli se teško nose s odlaskom u stomatološku ordinaciju pa kako ne bi i djeca. U zadnje vrijeme se nešto češće govori o reakcijama i ponašanju djeteta te da je važno pripremiti dijete na prvi pregled u ordinaciji, a i mi smo pisali o tome pa više možete pročitati ovdje.

U ovom tekstu pokušat ćemo vam opisati ponašanje djece u stomatološkoj ordinaciji, temeljeno na psihološkim i stomatološkim saznanjima. Zašto pišemo o tome? Iz vrlo jednostavnog razloga. Da bi znali kako postupiti s djecom, bilo kao stručnjaci; stomatolozi i dentalni asistenti, ili kao roditelji, važno je da razumijemo njihovo ponašanje. Drugim riječima, važno je da znamo kako djeca reagiraju na različite situacije i kako izražavaju strah prije i za vrijeme stomatološkog pregleda.

Kako prepoznati ponašanje djeteta

U stomatološku ordinaciju dolaze djeca različite dobi te ovisno o tome i različito reagiraju. Preporuka je da se dijete odvede stomatologu u roku od 6 mjeseci od prvog izbijanja zubi, ili najkasnije nakon navršenih godinu dana. Dr. Wright je 1975. kategorizirao ponašanje djeteta na tri sljedeća načina:

  • Kooperativno ponašanje – dijete je opušteno i surađuje.
  • Manjak kooperativne sposobnosti – komunikaciju i suradnju nije moguće uspostaviti, što je čest slučaj kod vrlo male djece ili kod djece s fizičkim ili mentalnim hendikepom.
  • Potencijalno kooperativno ponašanje – postoji potencijal za suradnju ali zbog prirođenih strahova, koji su subjektivne ili objektivne prirode, suradnju je teže ostvariti.

Dodatno se ponašanje djeteta, ovisno o tome surađuje li dijete ili ne, može svrstati u još nekoliko kategorija.

Ponašanje djetete u ordinaciji ovisno o suradnji

  • Napeto kooperativno ponašanje – dijete se ne opire terapiji, ali napeto iščekuje kada će mu se nešto loše dogoditi. To je granični oblik ponašanja djeteta s kojim se može ostvariti suradnja.
  • Stoičko ponašanje – dijete surađuje, šutljivo je i pasivno prihvaća sve vrste terapije. Takvo se ponašanje može vidjeti kod djece koja su zlostavljana.
  • Plašljivo ili stidljivo dijete – dijete je nepovjerljivo ili prestrašeno, traži pomoć roditelja, ali ipak je moguće ostvariti suradnju.
  • Plačljivo dijete – dijete dopušta terapiju, ali uz stalna negodovanja i uz kraće ili duže prekide.
  • Prkosno ili tvrdoglavo ponašanje – može se uočiti u bilo kojoj dobnoj skupini, a razlozi mogu biti subjektivne ili objektivne prirode.
  • Histerično ili nekontrolirano ponašanje – uglavnom se susreće kod djece predškolske dobi prilikom posjeta doktoru dentalne medicine, a takvo ponašanje je često i kod razmažene djece. Suradnja se vrlo teško ostvaruje.

Tehnike rada s djecom koje se primjenjuju u stomatološkoj ordinaciji

Ovisno o uočenom ponašanju, važno je prilagoditi komunikaciju. Djetetovo ponašanje kada uđe u ordinaciju nije moguće promijeniti pa je potrebno prilagoditi mu se kako bi cijeli proces, od čekanja u ordinaciji do samog pregleda, prošao što bezbolnije. I tu postoji nekoliko tehnika koje ćemo spomenuti, a riječ je o sljedećem:

  • Reci, pokaži, učini (tell – show – do) – to je metoda za postupno uvođenje djeteta u zahvat. Tretman se razdvaja na više pojedinih postupaka i svaki se korak objašnjava po principu „reci“ (tell) gdje se na djetetu razumljiv način objašnjava o čemu se radi na način, „pokaži“ (show) gdje se uspostavlja vizualni kontakt s objektom o kojem se govori, „učini“ (do) gdje dolazi do uspostavljanja tjelesnoga kontakta s objektom o kojem je riječ.
  • Kontrola glasa – je primjena kontrolirane promjene visine, dubine, ritma i jačine glasa kako bi se utjecalo na ponašanje pacijenta. Primjenom te tehnike moguće je pridobiti pažnju i suradnju djeteta te spriječiti negativno ponašanje.
  • Odvlačenje pažnje – djetetu se pozornost usmjerava s neugodne situacije na neku ugodnu koja ne treba imati veze s ordinacijom dentalne medicine. Distrakcija osim verbalne može uključivati i druge osjete pa se odnosi i na gledanja crtanoga filma ili slušanje glazbe.
  • Pozitivno ojačanje – kada je pozitivno ponašanje popraćeno pozitivnom stimulacijom, vjerojatnije je da će se ponoviti u sličnim okolnostima. Drugim riječima, ako se pozitivno ponašanje djeteta nagradi, obično verbalno ili poklonom na kraju zahvata, radi se o poticaju na pozitivno ponašanje (positive reinforcement).
  • Neverbalna komunikacija – riječ je o jačanju i vođenju ponašanja kroz kontakt, držanje, govor tijela i izraz lica. Iako neverbalna komunikacija sama po sebi ne pripada tehnikama komunikacije, njezinom se primjenom pojačava učinkovitost drugih tehnika komunikacije i postiže veći osjećaj sigurnosti kod djeteta.

Druge metode za kontrolu djetetovog ponašanja u ordinaciji

Uz spomenuto, postoje i bihevioralne tehnike, a uz koje se dijete postupno priprema na stomatološki tretman. U ovoj, ali i komunikacijskim tehnikama vrlo korisnim se pokazalo pričanje priča, a upravo iz pozitivnog iskustva rada s djecom nastala je slikovnica Luka i tajna zdravog zuba. U njoj su na slikovit način opisani stomatološki instrumenti, a uz grafike i pjesmicu djeca se mogu puno lakše zbližiti s osobljem te postupcima koji se izvode u ordinaciji. Slikovnicu možete naručiti putem naše Facebook stranice ili mailom na dubravka.matancevic@zg.t-com.hr

Za roditelje smo pripremili i zanimljiv strip, možete ga skinuti na ovom linku i isprintati.

Nazovite nas!

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Postavke kolačića mogu se promijeniti u vašem pregledniku. Nastavkom pregleda ovih web stranica slažete se sa korištenjem kolačića. Više informacija.

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close