Zubni ispun (plomba) omogućuje da se nakon odstranjenja karijesa zubima vrati normalni oblik i funkcija. Prije postavljanja ispuna ili plombe je važno da se ukloni oboljeli dio zuba, obavi liječenje i čišćenje šupljine. Nakon toga se uz pomoć zubnog ispuna zatvara prostor zuba kako bi se spriječio prodor bakterija, ali i spriječilo daljnje propadanje zuba. Materijali za ispun su kompozitni materijali (bijeli ispun), glasionomerni materijali (također bijeli ispun) amalgam (legura žive, srebra, bakra, kositra, a ponekad i cinka), zlato i porculan.
Za svaku osobu individualno, ovisno o građi i smještaju zuba, površini zahvaćenoj karijesom i higijenskim navikama ovisi koji ispun odnosno plomba će najbolje odgovarati. Ono što je najbolje znat će vaš stomatolog, ovisno o ranije navedenim čimbenicima, ali i samim specifičnostima različitih materijala.
Kompozitni ispuni su slične boje kao i zubi te se stoga koriste tamo gdje se želi postići prirodan izgled zuba. Kompozitni materijali se kupuju gotovi te stavljaju izravno u zubnu šupljinu, gdje se stvrdnjavaju uz pomoć polimerizacijske lampe. Danas se ovoj vrsti ispuna pojačavaju svojstva tako da su čvršči i bolji za veća opterećenja na stražnjim zubima. Kao i svi drugi ispuni, kompozitni mijenjaju boju i dimenzije kroz vrijeme, zbog toplinskog te kiselo – lužnatog utjecaja.
Glasionomerne plombe su također suvremena vrsta zubnih ispuna, a posebne su po tome što otpuštaju fluorid i tako štite zube. Najčešće se koriste kod dubokih karijesa i to na kutnjacima. Riječ je o jedinom ispunu koji ima zaštitni sloj s antimikrobnim svojstvima.
Amalgamske plombe su sive boje i vrlo su otporne te dugotrajne, a i relativno jeftine. Međutim, zbog njihove tamne boje, obično se ne koriste na vidljivim područjima kao što su prednji zubi – sjekutići i očnjaci. Toksičnost amalgama je minimalna, uglavnom se tu misli na živu. Ove plombe imaju visoki udio srebra. Riječ je o materijalu koji stomatolozi koriste više od jednog stoljeća te je to najistraženiji materijal za punjenje zubnih šupljina. Amalgamske plombe su jake i stoga dobre za punjenje zubnih šupljina u stražnjem dijelu usta – kutnjaci i pretkutnjaci.
Porculanski ispuni se mogu vrlo lako uskladiti s bojom zuba. Porculanska izvedba obično pokriva većinu zuba. Izrađuju se u laboratoriju pa je puno bolja kontrola izrade ispuna. Njihov je trošak također puno veći, slično kao i kod zlatnih plombi.
Zlato je pak najbolji ispun – tkivo ga odlično podnosi i može trajati i više od 20 godina. No zbog očitih estetskih i financijskih čimbenika, zlatna plomba u današnje vrijeme nije poželjan izbor. Osim u nekim kulturama ili u prošlosti kada su zlatni zubi predstavljali prestiž.
Nakon što se postavi plomba (ispun), može doći do kratkotrajne osjetljivosti i boli. To što je karijes izliječen, ne znači da se smije zanemariti redovito pranje i čišćenje zubi. Oralna higijena je i dalje važna, a kako ne bi došlo do daljnjeg kvarenja zubi i bolesti desni. Zube je potrebno četkati nakon svakog jela, osobito ujutro i navečer te koristiti zubni konac ili interdentalnu četkicu te vodicu za ispiranje. Isto tako, zubni ispuni se vremenom troše. Ako primijetite znakove propadanja zubne plombe, kao što su pukotine ili izlizana područja, svakako obavite pregled kako bi se utvrdilo je li potrebno ispun što prije zamijeniti.
Ako ne zamijenite dotrajali ispun, pri žvakanju se može dogoditi puknuće zuba, a što će zahtijevati dodatni popravak. Može nastati i sekundarni karijes jer je ispun dotrajao i oko njegaove hrapave površine se zadržava hrana i nastaje novi karijes. Oko ispuna nastaje i zubni kamenac, bez obzira je li punjenje oštećeno ili nije, a stomatolog u tom slučaju može napraviti detaljno čišćenje zubnog kamenca i plaka.
Zubni karijes je jedna od najčešćih bolesti, a prisutan je u svim životnim dobima. Kod djece, one najranije dobi, karijes je glavni uzrok gubitka mliječnih i trajnih zubi. U starijoj dobi je pak naročito opasan ako se ne liječi jer predstavlja područje na zubu koje omogućuje lakše širenje infekcije u pulpu zuba, periodontalne strukture, ali i dalje u cijeli organizam.
Koliko često ste čuli: Nemoj jesi previše slatkog, zubi će ti biti puni karijesa. To je donekle točno. Naime, na sam nastanak karijesa djeluju četiri čimbenika i to najčešće međusobnim, uzajamnim djelovanjem. Riječ je o stanju zuba, točnije kvaliteti cakline i cementa, nazočnost mikroorganizama (najčešći uzročnik je Streptococcusmutans), faktori okoline te sniženi pH sline (kada je pH vrijednost niža od 5,5). Na sve to utječe i način prehrane, a da bi se sam karijes razvio potrebno je određeno vrijeme.
Navedeni čimbenici ne uzrokuju primarno karijes nego određuju kojom brzinom i u kojem opsegu će se stvoriti dentobakterijskiplak. U plaku se dodatno nakupljaju bakterije koje svojim metabolizmom stvaraju kiseline. U takvoj kiseloj sredini se posljedično talože kalcijeve soli i ostali minerali te puno brže stvara kamenac. Zubni kamenac sadrži velike količine bakterija koje svojim kiselinama napadaju caklinu te dovode do stvaranja karijesa. Stoga je dentobakterijski plak glavni uzročnik karijesa i parodontne bolesti, a upravo zbog toga su redovita dentalna higijena i profesionalno čišćenje kamenca važni za prevenciju karijesa. Isto tako, karijes se puno lakše stvara u malim udubljenjima griznih površina stražnjih zuba, između zubi te na ostalim mjestima koja se nedovoljno i otežano čiste.
Ovisno o tome gdje se na zubu karijes nalazi, u kojem vremenskom intervalu je nastao te kolika površina je zahvaćena, stomatolog će odrediti o kojoj vrsti karijesa je riječ.
Kao što smo spomenuli, kod površinskog karijesa nije zahvaćena pulpa nego caklina i dentin te se nakon brušenja površine, zub puni potrebnim materijalima. No, kod dubinskog karijesa je potrebno liječenje. Iako se sam zub izliječi, postavlja se pitanje koliko zub dubinski zahvaćen karijesom djeluje na cjelokupno zdravlje. Liječenje korijenskog kanala će ‘spasiti’ zube te će se nakon liječenja u njega staviti ispun kako bi sam zub zadržao svoju funkciju.
S druge strane, u znanstvenim istraživanjima se često postavlja pitanje je li dubinski karijes žarište za razvoj drugih bolesti. Tu se najčešće spominje kako utječe na razvoj kardiovaskularni, respiratorni, bubrežni i lokomotornisustav te na kožu i oči. Zasada su istraživanja pokazala da ljudi s lošim oralnim zdravljem, odnosno karijesom imaju čak dvaputa veće šanse da obole od infarkta miokarda od onih koji nemaju karijes. Naime, dokazano je da ranije spomenuta bakterija – Streptococcussalivarius doprinosi stvaranju tromba (krvnih ugrušaka), a koji su kao i zadebljane arterije, jedan od glavnih uzročnika srčanog udara. Inače, ove bakterije u ustima, se putem krvi lako mogu prenijeti i do pluća te respiratornih organa, te tako povećati rizik od nastanka respiratornih infekcija, ili pak pogoršati kronična oboljenja pluća (npr. emfizem). Postoje i istraživanja kojima se pokušala utvrditi povezanost bakterija koje uzrokuju karijes te opadanja kose, odnosno alopecije, no kako bi se otkrila točna posljedična veza potrebna su dodatna istraživanja.
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Postavke kolačića mogu se promijeniti u vašem pregledniku. Nastavkom pregleda ovih web stranica slažete se sa korištenjem kolačića. Više informacija.
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.