Snimanje zubi putem radioviziografije osigurava minimalno zračenje
Rendgenski snimci u velikoj mjeri pomažu stomatolozima u obavljanju visokokvalitetnog liječenja. U našoj ordinaciji koristimo dentalni rendgen te radioviziografiju, što znači da možemo dobiti ciljane slike svakog pojedinog zuba i one se snimaju na senzor, a ne na film, te u samo nekoliko sekundi prenose na ekran!
Ipak, nisu svi stomatolozi i ordinacije te domovi zdravlje krenuli uveli bolje radiografske tehnike u stomatologiji.
Uvođenje digitalne radiografije u stomatologiju
Prošlo je više od 122 godine otkako je W.H.Roentgen izumio rendgen zrake te 121 godina otkako je Otto Walkhoff započeo s uporabom ovog oblika elektromagnetskog zračenja u stomatologiji. Prva se slika zuba uz pomoć rendgena snimala čak 25 minuta. No, stoljeće kasnije ostvarena su različita dostignuća na području snimanja zubi.
Digitalnu radiografiju u stomatologiji uveo je francuski stomatolog, dr. Francis Moyen, 1987. godine. Stomatolog iz Toulousea patentirao je ovu novu tehnologiju i nazvao je RadioVisioGraphy (RVG) te je razvio prototip. Riječ je o snimanju zubi putem senzora, a ne filma. No, prva verzija nije bila povezana s računalom i slike su se mogle vidjeti na video zaslonu, ali se nisu mogle spremiti na računalo. Godine 1992. Gendex je predstavio Visualix, prvi svjetski digitalni radiografski sustav povezan s računalom. To je omogućilo pohranu slika, pretvorbu u različite formate i također naknadnu obradu.
Sada kada znamo kako su nastali prvi RVG uređaji, pokušat ćemo razjasniti zašto je RVG tehnologija u stomatologiji toliko važna.
Smanjeno zračenje prilikom snimanja zubi
Poznato je da izlaganje rendgenu može imati štetne utjecaje pa se primjerice izbjegava kod trudnica. Biološki učinci zračenja, ubijanje velikog broja stanica i sub-letalna oštećenja koja vode mutaciji, kreću se od jednostavnog mukozitisa do opasnijih stanja poput osteoradionekroze i karcinogeneze. Iako takvi ishodi proizilaze iz terapije zračenjem, važno je smanjiti količinu zračenja kojoj su podvrgnuti pacijent, stomatolog i stomatološki asistent. Upotrebom digitalne radiografije, izloženost zračenju se smanjuje i do 90% u odnosu na korištenje konvencionalnih rendgenskih filmova.
Snimanje zuba uz jednostavniju obradu
S RVG-om je također dostupan niz mogućnosti naknadne obrade. Uz prijenos snimke na računalo, moguće ju je na različite načine obrađivati i primjerice povećati kontrast te lakše utvrditi tijek endodontske terapije i je li potrebno vađenje zuba. Izvrsna razina kontrasta omogućuje lakše prepoznavanje vrsti tkiva koja su vidljiva na radiografiji. Snimanje na film daje snimku zuba ili zubi u 16 do 25 nijansi sive. Digitalni radiografi imaju vrhunsku rezoluciju sive boje od 256 nijansi sive, a to može uvelike pomoći u prepoznavanju patoloških promjena. Dodatne prednosti su brzi prijenos snimke na zaslon računala, mogućnost pohranjivanja i razmjene snimke.
Kupnja RVG uređaja je značajna investicija, ali prednosti su neprocjenjive. Uz pomoć najmodernije tehnologije u ordinaciji vrlo brzo dobivamo kvalitetne snimke zubi i to uz minimalno zračenje koje je smanjeno 90 posto u odnosu na klasični rendgen u drugim ordinacijama i Domovima zdravlja.
Utječe li genetika na izgled i zdravlje vaših zubi
Pitate se kako vaša genetika utječu na karijes, nepravilne zube, paradontalne bolesti i boju zubi. Za sve ove situacije često čujemo izjavu kako netko ima loše zube na roditelje. No, koliko genetika stvarno utječe na zdravlje i izgled zubi.
Genetika i karijes
Istraživanje objavljeno u Science Direct pokazuje da je karijes u najvećoj mjeri povezan s okolišnim čimbenicima, a ne našim genima. Istražujući koje skupine bakterija su štetne za naše zube i utječe li genetika na njihov razvoj, znanstvenici iz ranije spomenutog istraživanja su pregledali usta 485 blizanaca u dobi između pet i 11 godina. Među njima su bili jednojajčani i dvojajčani blizanci, a kod jednih i drugih je prikupljen zubni plak (film na zubima u kojem se skupljaju bakerije).
Nakon toga su znanstvenici proučavali DNK bakterija koje je plak sadržavao, a kako bi identificirali prisutne vrste. Iako postoji genetski (nasljedni) doprinos nekim vrstama bakterija zuba, te bakterije nisu bile povezane s propadanjem zuba. Umjesto toga određen su vrste bakterija koje uzrokuju karijes bile one koje nastaju pod utjecajem okoliša. To uključuje negativne čimbenike (poput jedenja slatke hrane) i pozitivne čimbenike (poput pranja zuba). Bakterije povezane s propadanjem zuba su bile češće u blizanaca koji su konzumirali puno šećera u hrani i piću.
Ipak, slina ima određeni utjecaj na karijes. Naime, prema dr. Alexandreu Vieiri, docentu oralne biologije u Pittu, na zdravlje zubi i desni mogu utjecati individualne varijacije, ili polimorfizmi, u genu zvanom beta defensin 1 (DEFB1), koji igra ključnu ulogu u imunološkom odgovoru protiv štetnih bakterija u ustima. Analizirajući gotovo 300 uzoraka, istraživači su došli do otkrića da su osobe koje su nosile kopiju gena G-20A imale pet puta više propalih i popravljenih zubi nego oni koji su imali druge varijante gena.
Pročitajte kako nastaje karijes i koliko je štetan te preporuke za pacijente
Utjecaj gena na parodontalne bolesti
Dok je propadanje zuba zbog karijesa u velikoj mjeri moguće spriječiti, neki ljudi su skloniji razvoju drugih bolesti zuba i desni. To donekle objašnjava zašto kod jednog djeteta prisutno krvarenje desni i propadanje zubnog mesa, dok kod drugog djeteta nije, unatoč sličnoj prehrani.
Geni kontroliraju razvoj zubi. To znači da će se kod neke djece razviti osjetljiviji zubi i desni, a što primjerice caklinu čini manje otpornom na bakterije. Geni također mogu utjecati na to hoće li zubi biti u nepravilnom položaju. Takve zube je teže čistiti i oni mogu biti pogodo mjesto za razvoj štetnih bakterija.
U znanstvenom članku objavljenom online u PloSu one, znanstvenici Vieira i Pitt su surađivali s istraživačima iz Brazila analizirajući uzorke sline od 389 osoba u 55 obitelji. Oni su te uzorke koristili za traženje genetskih veza s agresivnim parodontitisom. Otkrili su naznake povezanosti parodontalne bolesti i gena FAM5C. Iako su potrebna dodatna istraživanja, zaključili su da gen FAM5C, koji također ima utjecaj na razvoj kardiovaskularne bolesti kod kojih upala igra glavnu ulogu, utječe i na parodontitis.
Saznajte zašto je paradontitis čest uzrok gubitka zubi i kako ga spriječiti
Genetika i nepravilan položaj zubi
Način rasta i rasporeda zubi ovisi o nizu čimbenika, uključujući broj i veličinu zuba, veličinu čeljusti, kako se zubi spajaju dok žvačemo. Mnogi od tih čimbenika imaju genetsko podrijetlo. Ali određena ponašanja (koja također mogu imati genetsku komponentu) također igraju ulogu u tome jesu li zubiu nepravulnom položaju. To uključuje guranje jezika prema zubima i sisanje palca.
Žuti zubi i genetski utjecaj
Boja zuba također je određena kombinacijom naših gena i naše okoline. Način na koji se bijela caklina (ispod koje se nalazi žuti dentini) stvara tijekom razvoja uglavnom ovisi o našim genima. Ljudi čiji se zubi razviju s tankom caklinom obično imaju zube koji izgledaju žuto, iako to može biti i posljedica gubitka cakline kako starimo.
Zaključak je da određene aspekte ‘loših zubi’ kontroliraju geni, a veliki utjecaj imaju i drugi čimbenici. Bez obzira na vašu genetiku, izbjegavajte šećer, perite i čistite zube redovito te ne zaboravite na redoviti stomatološki pregled u našoj ordinaciji.
Kako izgleda proces ugradnje zubnih implantata
Zubni implantati imaju niz prednosti, no ipak je još uvijek veliki broj pacijenata skeptičan oko njihova postavljanja. Prije svega, riječ je o nepoznavanju samog postupka ugradnje i strahu od istog. Stoga smo odlučili detaljnije pojasniti korake ugradnje dentalnih implantata.
Svrha samih zubnih implantata je riješiti nedostatak jednog ili više zubi, a cijeli postupak se provodi u ordinaciji. Da bi se implantant mogao postaviti važno je da kost može pružiti podršku implantantu koji se ugrađuje u čeljust. Prije same ugradnje, u našoj ordinaciji možete obaviti besplatno savjetovanje te bi mogli reći da je to prvi korak.
Početno savjetovanje o ugradnji zubnih implantanta
Prva stvar koju bi trebao napraviti svaki pacijent koji razmišlja o ugradnji implantata je odlazak na pregled. Tako će stomatolog dobiti uvid u kakvom stanju su zubi, čeljust i je li moguća ugradnja implantanta. Tijekom tog pregleda će se uz sveobuhvatan stomatološki pregled, napraviti i rendgenski snimak čeljusti. Nakon toga je moguće razgovarati o mogućnostima ugradnje, koracima, materijalima od kojih su implantanti izrađeni te kakav je oporavak nakon ugradnje. To je ujedno prilika da pacijent postavi sva pitanja koja bi ga mogla zanimati u vezi ugradnje te ćete ujedno moći zakazati termin za sljedeći korak.
Vađenje oštećenih zubi i zacjeljivanje
U slučaj da je implantant potrebno postaviti na mjesto na kojem se još uvijek nalazi dio zuba, potrebno ga je izvaditi. Ako je od gubitka zuba prošao duži period, odnosno desetak godina, na tom mjestu se volume kosti smanjio te će biti potreban koštani transplantat, a nakon toga može proći 4-12 mjeseci prije nego što će se u čeljust moći ugraditi implantat. U svakom slučaju, kost mora dobro zacijeliti.
Ugradnja zubnih implantata
Stomatolog će procijeniti kada će pacijent biti spreman za ugradnju implantata. Prije samog zahvata, daje se lokalna anestezija te pacijent ne osjeća bol. Kako bi se došlo do kosti, napravi se rez na sluznici te se postupkom bušenja oblikuje mjesto za ugradnju implantanta. Ugradnja vijka se rješava pri jednom dolasku, a nakon sedam dana mogu se vaditi šavovi.
Postavljanje krune
Potrebno je tri do šest mjeseci da implantant sraste s kosti, a taj je proces, kao i postupak ugradnje, bezbolan. Naravno, važno je držati se uputa jer to omogućava da implantacija i sam oporavak budu bezbolni. U većini slučajeva je proces zacjeljivanja za gornju čeljust nešto duži nego za donju. Tek kada čeljust potpuno zacijeli, odnosno implantant sraste s kosti, kreće se s daljnjim postupkom i postavljanjem krune. Ovo je i ujedno završna faza postupka. Način restauracije i vrstu krune moguće je dogovoriti pri prvom posjetu. Nakon svega slijedi privikavanje na nove zube, a nužno je voditi brigu o pravilnoj higijeni. O tome smo već pisali u tekstu Pravilna oralna higijena keramičkih ljuskica i mostova te implantata
Strah od ugradnje implantanta
Kao što smo naveli u tekstu, sama ugradnja je kratkotrajna te se provodi pod lokalnom anestezijom pa ne treba postojati strah od bol. Drugi strah je od toga da organizam neće prihvatiti implantant, a to je također netočno. Implantati su izrađeni od titana, a on je kao metal imunološki inertan. Upravo se on koristi kod ugradnje kukova, pri lomovima kostiju i u drugim medicinskih zahvatima. Titan se koristi zbog niza povoljnih svojstva, a kao što su visoka biokompatibilnost, otpornost na koroziju, neutralan okus, dobra rendgenske vidljivost, niska toplinska vodljivost, tvrdoća, mala gustoća, mala težina, i prihvatljiva cijena. Također, do danas nije opažen nijedan slučaj sustavne ili lokalne, alergijske ili toksične reakcije na titan.
Ako imate dodatnih pitanja o implantantima, slobodno zakažite termin u našoj ordinaciji.
Nazovite nas!
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Postavke kolačića mogu se promijeniti u vašem pregledniku. Nastavkom pregleda ovih web stranica slažete se sa korištenjem kolačića. Više informacija.
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.