Zubni ispun (plomba) omogućuje da se nakon odstranjenja karijesa zubima vrati normalni oblik i funkcija. Prije postavljanja ispuna ili plombe je važno da se ukloni oboljeli dio zuba, obavi liječenje i čišćenje šupljine. Nakon toga se uz pomoć zubnog ispuna zatvara prostor zuba kako bi se spriječio prodor bakterija, ali i spriječilo daljnje propadanje zuba. Materijali za ispun su kompozitni materijali (bijeli ispun), glasionomerni materijali (također bijeli ispun) amalgam (legura žive, srebra, bakra, kositra, a ponekad i cinka), zlato i porculan.
Za svaku osobu individualno, ovisno o građi i smještaju zuba, površini zahvaćenoj karijesom i higijenskim navikama ovisi koji ispun odnosno plomba će najbolje odgovarati. Ono što je najbolje znat će vaš stomatolog, ovisno o ranije navedenim čimbenicima, ali i samim specifičnostima različitih materijala.
Kompozitni ispuni su slične boje kao i zubi te se stoga koriste tamo gdje se želi postići prirodan izgled zuba. Kompozitni materijali se kupuju gotovi te stavljaju izravno u zubnu šupljinu, gdje se stvrdnjavaju uz pomoć polimerizacijske lampe. Danas se ovoj vrsti ispuna pojačavaju svojstva tako da su čvršči i bolji za veća opterećenja na stražnjim zubima. Kao i svi drugi ispuni, kompozitni mijenjaju boju i dimenzije kroz vrijeme, zbog toplinskog te kiselo – lužnatog utjecaja.
Glasionomerne plombe su također suvremena vrsta zubnih ispuna, a posebne su po tome što otpuštaju fluorid i tako štite zube. Najčešće se koriste kod dubokih karijesa i to na kutnjacima. Riječ je o jedinom ispunu koji ima zaštitni sloj s antimikrobnim svojstvima.
Amalgamske plombe su sive boje i vrlo su otporne te dugotrajne, a i relativno jeftine. Međutim, zbog njihove tamne boje, obično se ne koriste na vidljivim područjima kao što su prednji zubi – sjekutići i očnjaci. Toksičnost amalgama je minimalna, uglavnom se tu misli na živu. Ove plombe imaju visoki udio srebra. Riječ je o materijalu koji stomatolozi koriste više od jednog stoljeća te je to najistraženiji materijal za punjenje zubnih šupljina. Amalgamske plombe su jake i stoga dobre za punjenje zubnih šupljina u stražnjem dijelu usta – kutnjaci i pretkutnjaci.
Porculanski ispuni se mogu vrlo lako uskladiti s bojom zuba. Porculanska izvedba obično pokriva većinu zuba. Izrađuju se u laboratoriju pa je puno bolja kontrola izrade ispuna. Njihov je trošak također puno veći, slično kao i kod zlatnih plombi.
Zlato je pak najbolji ispun – tkivo ga odlično podnosi i može trajati i više od 20 godina. No zbog očitih estetskih i financijskih čimbenika, zlatna plomba u današnje vrijeme nije poželjan izbor. Osim u nekim kulturama ili u prošlosti kada su zlatni zubi predstavljali prestiž.
Nakon što se postavi plomba (ispun), može doći do kratkotrajne osjetljivosti i boli. To što je karijes izliječen, ne znači da se smije zanemariti redovito pranje i čišćenje zubi. Oralna higijena je i dalje važna, a kako ne bi došlo do daljnjeg kvarenja zubi i bolesti desni. Zube je potrebno četkati nakon svakog jela, osobito ujutro i navečer te koristiti zubni konac ili interdentalnu četkicu te vodicu za ispiranje. Isto tako, zubni ispuni se vremenom troše. Ako primijetite znakove propadanja zubne plombe, kao što su pukotine ili izlizana područja, svakako obavite pregled kako bi se utvrdilo je li potrebno ispun što prije zamijeniti.
Ako ne zamijenite dotrajali ispun, pri žvakanju se može dogoditi puknuće zuba, a što će zahtijevati dodatni popravak. Može nastati i sekundarni karijes jer je ispun dotrajao i oko njegaove hrapave površine se zadržava hrana i nastaje novi karijes. Oko ispuna nastaje i zubni kamenac, bez obzira je li punjenje oštećeno ili nije, a stomatolog u tom slučaju može napraviti detaljno čišćenje zubnog kamenca i plaka.
Izbjeljivanje zubi je tretman kojim zub postaje svjetliji. Zubi mogu promijeniti boju i postati tamniji zbog djelovanja različitih vanjskih faktora kao što su pušenje, konzumacija kave, čaja, gaziranih napitaka i hrane s tamnim pigmentima, ali i unutarnjih faktora uzrokovanih starenjem, odumiranjem zubnog živca i korištenjem lijekova – tetraciklinski antibiotici.
Danas postoji niz proizvoda, ali i metoda za izbjeljivanje zubi. No, svakako se najboljim pokazalo izbjeljivanje zubi u ordinaciji dentalne medicine. Uz to su brojna istraživanja dokazala da je postupak izbjeljivanja od strane stomatologa siguran za zdravlje zuba.
Moguće je izbjeljivanje svih zuba ili izbjeljivanje pojedinačnog zuba. Izbjeljivanje zubi provodi se uz pomoć gelova, a u pojedinim tehnikama i s izvorima svjetlosti koji pojačavaju djelovanje gela. U našoj ordinaciji koristimo najmoderniji diodni laser EPIC™ 10, američke tvrtke Biolase.
Svjetlije žute i smeđe nijanse lakše se izbjeljuju od tamnijih plavih i sivih nijansi, a izbjeljivanje se ne preporučuje mlađima od 10 godina. Prije izbjeljivanja se radi kontrolni pregled zuba i potpornog tkiva te prema potrebi očistiti kamenac i ispoliraju zubi. Moguće je odraditi i pjeskarenje zubi kako bi se pojačao učinak gela. Na zube se stavlja gel na bazi vodikovog/karbamid peroksida. U 30 minuta moguće je izbijeliti zube za više nijansi.
Nakon tretmana na zube se nanosi gel koji umanjuje privremenu osjetljivost. Simptomi osjetljivosti se javljaju ponekad i privremeni su, odnosno nestat će najkasnije kroz dan do dva. Za to vrijeme treba izbjegavati vruću ili jako hladnu hranu te pića.
Sama trajnost izbjeljivanja zubi ovisi o navikama pacijenata i oralnoj higijeni. Da bi se stabilizirala boja zuba nakon izbjeljivanja i učinak bio što duži, potrebno je još najmanje dva tjedna nakon postupka izbjegavati pušenje, kavu, crno vino, gazirane sokove te ostala pigmentirana pića. Preporučuje se izbjegavati i namirnice kao što su grožđe, rajčice, trešnje, maline, kupine, borovnicu, senf, kečap, tamna čokolada i sladoled.
Zubni implantati imaju niz prednosti, no ipak je još uvijek veliki broj pacijenata skeptičan oko njihova postavljanja. Prije svega, riječ je o nepoznavanju samog postupka ugradnje i strahu od istog. Stoga smo odlučili detaljnije pojasniti korake ugradnje dentalnih implantata.
Svrha samih zubnih implantata je riješiti nedostatak jednog ili više zubi, a cijeli postupak se provodi u ordinaciji. Da bi se implantant mogao postaviti važno je da kost može pružiti podršku implantantu koji se ugrađuje u čeljust. Prije same ugradnje, u našoj ordinaciji možete obaviti besplatno savjetovanje te bi mogli reći da je to prvi korak.
Prva stvar koju bi trebao napraviti svaki pacijent koji razmišlja o ugradnji implantata je odlazak na pregled. Tako će stomatolog dobiti uvid u kakvom stanju su zubi, čeljust i je li moguća ugradnja implantanta. Tijekom tog pregleda će se uz sveobuhvatan stomatološki pregled, napraviti i rendgenski snimak čeljusti. Nakon toga je moguće razgovarati o mogućnostima ugradnje, koracima, materijalima od kojih su implantanti izrađeni te kakav je oporavak nakon ugradnje. To je ujedno prilika da pacijent postavi sva pitanja koja bi ga mogla zanimati u vezi ugradnje te ćete ujedno moći zakazati termin za sljedeći korak.
U slučaj da je implantant potrebno postaviti na mjesto na kojem se još uvijek nalazi dio zuba, potrebno ga je izvaditi. Ako je od gubitka zuba prošao duži period, odnosno desetak godina, na tom mjestu se volume kosti smanjio te će biti potreban koštani transplantat, a nakon toga može proći 4-12 mjeseci prije nego što će se u čeljust moći ugraditi implantat. U svakom slučaju, kost mora dobro zacijeliti.
Stomatolog će procijeniti kada će pacijent biti spreman za ugradnju implantata. Prije samog zahvata, daje se lokalna anestezija te pacijent ne osjeća bol. Kako bi se došlo do kosti, napravi se rez na sluznici te se postupkom bušenja oblikuje mjesto za ugradnju implantanta. Ugradnja vijka se rješava pri jednom dolasku, a nakon sedam dana mogu se vaditi šavovi.
Potrebno je tri do šest mjeseci da implantant sraste s kosti, a taj je proces, kao i postupak ugradnje, bezbolan. Naravno, važno je držati se uputa jer to omogućava da implantacija i sam oporavak budu bezbolni. U većini slučajeva je proces zacjeljivanja za gornju čeljust nešto duži nego za donju. Tek kada čeljust potpuno zacijeli, odnosno implantant sraste s kosti, kreće se s daljnjim postupkom i postavljanjem krune. Ovo je i ujedno završna faza postupka. Način restauracije i vrstu krune moguće je dogovoriti pri prvom posjetu. Nakon svega slijedi privikavanje na nove zube, a nužno je voditi brigu o pravilnoj higijeni. O tome smo već pisali u tekstu Pravilna oralna higijena keramičkih ljuskica i mostova te implantata
Kao što smo naveli u tekstu, sama ugradnja je kratkotrajna te se provodi pod lokalnom anestezijom pa ne treba postojati strah od bol. Drugi strah je od toga da organizam neće prihvatiti implantant, a to je također netočno. Implantati su izrađeni od titana, a on je kao metal imunološki inertan. Upravo se on koristi kod ugradnje kukova, pri lomovima kostiju i u drugim medicinskih zahvatima. Titan se koristi zbog niza povoljnih svojstva, a kao što su visoka biokompatibilnost, otpornost na koroziju, neutralan okus, dobra rendgenske vidljivost, niska toplinska vodljivost, tvrdoća, mala gustoća, mala težina, i prihvatljiva cijena. Također, do danas nije opažen nijedan slučaj sustavne ili lokalne, alergijske ili toksične reakcije na titan.
Ako imate dodatnih pitanja o implantantima, slobodno zakažite termin u našoj ordinaciji.
Važnost oralne higijene često spominjemo u našoj ordinaciji, a i pisali smo o tome u našem tekstu o karijesu i prevenciji istog. No, odgovarajuća higijena je iznimno važna i kod nadomjestaka kao što su zubne krunice, mostovi te implantati.
Keramička kruna pokriva cijeli oštećeni zub, most pak povezuje dvije ili više kruna te tako popunjava prostor na kojem nema zuba. Zubni implantat se ugrađuje u čeljust, a koristi se kod gubitka jednog zuba ili više zuba te u kombinaciji s drugim zubima kako bi podupirali fiksne ili mobilne protetske radove. Svaki od ovih radova ima svoje prednosti, a cilj im je prvenstveno olakšati žvakanje te vratiti izgled zdravog osmijeha.
U nekim slučajevima pacijenti kod kojih je ugrađen most ili krunice razmišljaju kako im oralna higijena nije toliko važna jer imaju ‘umjetne zube’. To je sasvim pogrešno jer je kod zubnih nadomjestaka potrebna još detaljnija higijena – pranje i čišćenje zubi. Za početak, zubi ispod keramičkih krunica su i dalje podložni karijesu, a ispod mostova se puno lakše nakupljaju bakterije te stvara zubni plak (sloj bakterija koji se razvija na zubima i desnima).
Vrlo je važno temeljito četkati sva područja, naročito prostore između zuba te oko područja na kojem se krunica spaja sa zubnim mesom. Osim četkice za zube, obavezno treba koristiti zubni konac ili interdentalnu četkicu te vodicu za usta.
Odmah nakon ugradnje implantata svi se okolni zubi moraju temeljno očetkati kako ne bi došlo do onečišćenja rane. Nakon što prođu dva tjedna od ugradnje, preporučuje se koristiti preparate za ispiranje usne šupljine. Za postoperativnu higijenu rane, dobro je nabaviti jako mekanu mikro četkicu te interdentalna četkice s plastificiranom žicom koja neće oštetiti implantat ili prečke. Kasnije se može koristiti standardna četkica i njome laganim kružnim pokretima četkati zube, implantant i zubno meso, a postore između zubi čistiti interdentalnom četkicom uz ispiranje vodicom za usta.
Ako oralna higijena nije pravilna i redovita, odnosno nakon obroka ili minimalno ujutro i navečer, ispod ruba krunice stvorit će se karijes koji će daljnjim napredovanjem uzrokovati raspadanje zuba koji nosi krunicu. Ako zub nije liječen doći će i do upale živca zuba (pulpitis). U tom slučaju je potrebno izbrusiti dio krunice kako bi se uopće mogao popraviti zub. Time će se oštetiti krunica, a brušenjem karijesa se smanjuje i površina zuba na koju su krunica ili most postavljeni.
Osim toga, oko ruba krunice, mosta ili implantata pojačano se nakupljaju bakterije te ako se usna šupljina ne čisti dovoljno i redovito dolazi do stvaranja ranije spomenutog plaka. Nakupljanje plaka uzrokuje upalu zubnog mesa, točnije gingivitis i parodontozu. U najgorem slučaju parodontoza se može proširiti i ogoliti korijen zuba, a zubni nosači se mogu početi klimati i postati nestabilna potpora mostu.
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Postavke kolačića mogu se promijeniti u vašem pregledniku. Nastavkom pregleda ovih web stranica slažete se sa korištenjem kolačića. Više informacija.
The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.